Univerzitet u Sarajevu
Medicinski fakultet

Institut/katedra za patologiju
Laboratorija za digitalnu patologiju

Vježba 6

4. lnflammatio chronica (Hepatitis chronica agressiva)

Virusni hepatitisi najčešće su izazvani djelovanjem hepatotropnih virusa, ali mogu nastati i u toku drugih virusnih infekcija. Hepatrotropni virusi su virusi hepatitisa A (HAV) , B (HBV), C (HCV), D (HDV) i E (HEV) koji izazivaju akutnu ili hrončnu upalu jetre (lat. hepatitis acuta/chronica). Virus može djelovati na dva načina – direktno, oštećenjem hepatocita (ulaskom u hepatocit izaziva citolitičku reakciju) i indirektno, inkoriporišući se u genom hepatocita, kada virus indukuje stvaranje virusnih antigena, na koje reaguje tijelo domaćina mobilizacijom T limfo­cita, koji djeluju na virusom inficirane hepatocite. Indirektno djelovanje virusa svo­di se na to da virus pokreće antivirusnu imunološku reakciju koja dovodi do ošteće­nja jetre. Infekcije HAV i HEV najčešće dovode do akutnih formi hepatitisa. Infe­kcije HBV, HCV i HDV često prelaze u hronicitet.

Virusni hepatitis B prenosi se parenteralnim putem (krvlju i krvnim deriva­tima, polnim putem, nečistim medicinskim instrumentima). Može se prenijeti i vertikalnom transmisijom sa majke na plod, tj. kada virus prođe transplacentarnu barijeru.

U sklopu infekcije HBV, upalna reakcija se uglavom odigrava u području por­talnih prostora, odakle se širi u lobuluse. Portalni prostori su infiltrovani obiljem sitnostaničnog upalnog infilitrata (limfocitima i plazma stanicama), granične ploče (čini ih red hepatocita između portalnog prostora i režnjića) su neravne zbog pojave rubnih nekroza (engl. piecemeal necrosis – ngrizajuće nekro­ze) i širenja upale u jetreni režnjić. Umnožava se vezivo, kojom prilikom nastaju premošćujuće fibrozne trake (tzv. porto-portalna i porto-lobularna fibro­za).

Klinička slika može biti vrlo varijabilna i nespecifična – od vrlo blagih simpto­ma (malaksalost, gubitak apetita), pa do teških oblika bolesti, u kojima dominiraju anoreksija, abdomilani bol, pojava uvećane jetre i slezene (hepatosplenomega­lija), žutica, ascites, pojava abnormalnih funkcionalnih jetrenih testova. Dijagnoza se postavlja na osnovu laboratorijskih nalaza, koji su obavezno dopunjeni nalazom bioptata jetre.