6. lnfarctus ischaemicus myocardii
Infarkt miokarda predstavlja ishemičnu nekrozu srčanog mišića, koja najčešće nastaje kao posljedica začepljenja aterosklerotično izmijenjenih koronarnih aretrija, a koja se komplikuje trombozom ili krvarenjem unutar aterosklerotičnog plaka.
Infarkt se najčešće razvija u predjelu prednjeg zida lijeve srčane komore i prednje dvije trećine interventrikularnog septuma. Da bi infarkt mogao biti mikroskopski vidljiv, mora da prođe period od najmanje 6-12 sati, a koji se označava kao manifestaciono vrijeme. Veličina infarkta ovisna je od promjera blokiranog krvnog suda . Na prerezu je infarcirana zona četvorougaonog oblika, nejasne, nazubljene granice prema zdravom tkivu, od kojeg ga odvaja hemoragična zona.
Nekrotična vlakna su jače eozinofilna (ružičasta), sa naznakama fragmentacije i gubitka jedra. lnfarcirano područje infiltruju polimorfonuklearni leukociti, koji tu dospijevaju iz okolnog očuvanog tkiva. Dolaskom leukocita započinje proces enzimske lize nekrotičnih miocita, što se makroskopski očituje promjenom boje (zona nekroze postaje žućkasta) i konzistencije infarkta (nastupa razmekšanje, tzv. miomalacija – lat. myomalatia cordis).