1. Lipomatosis interstitialis pancreatis
Neutralne masti u normalnim uslovima bivaju prihvaćene od strane lipocita, te se u vidu kapljica deponuju u citoplazmi masnih stanica. U slučajevima dugotrajnog, prekomjernog unosa masti putem hrane, može doći do pojave da mezenhimalne (npr. vezivne) stanice počnu da prihvataju masti i da se diferenciraju u masne stanice. Ovim procesom nisu zahvaćene – stanice parenhima. Dešava se i da se nediferencirane, mirujuće stanice intersticija pretvaraju u masne stanice. Na ovaj način dolazi do nastanka lokalne gojaznosti tkiva, tj. do lipomatoze.
U tkivu pankreasa se mikroskopski vide manje i veće nakupine zrelih lipocita, raspoređene između atrofičnih režnjeva tkiva pankreasa (koje je u ovim preparatima dijelom podleglo postmortalnom raspadu tkiva tzv. autolizi).
Makroskopski, područja lipomatoze vide se kao žućkasta polja unutar sivoružičastog, atrofičnog tkiva pankreasa, koje postaje mekše konzistencije.