6. lnfarctus ischaemicus myocardii

Infarkt miokarda predstavlja ishemičnu nekrozu srčanog mišića, koja naj­češće nastaje kao posljedica začepljenja aterosklerotično izmijenjenih koronarnih aretrija, a koja se komplikuje trombozom ili krvarenjem unutar aterosklerotičnog plaka.

Infarkt se najčešće razvija u predjelu prednjeg zida lijeve srčane komore i prednje dvije trećine interventrikularnog septuma. Da bi infarkt mogao biti mikroskopski vidljiv, mora da prođe period od najmanje 6-12 sati, a koji se označa­va kao manifestaciono vrijeme. Veličina infarkta ovisna je od promjera blokiranog krvnog suda . Na prerezu je infarcirana zona četvorougaonog oblika, nejasne, nazubljene granice prema zdravom tkivu, od kojeg ga odvaja hemoragična zona.

Nekrotična vlakna su jače eozinofilna (ružičasta), sa naznakama fragmentacije i gubitka jedra. lnfarcirano područje infiltruju polimorfonuklearni leukociti, koji tu dospijevaju iz okolnog očuvanog tkiva. Dolaskom leukocita započinje proces enzimske lize nekrotičnih miocita, što se makroskopski očitu­je promjenom boje (zona nekroze postaje žućkasta) i konzistencije infarkta (na­stupa razmekšanje, tzv. miomalacija – lat. myomalatia cordis).